NAMASTE

Namaste…

Poštujem mjesto u tebi
U kojem obitavaju Ljubav,Istina i Mir
Svakoga trena to ponavljam u sebi
U dušu tad ulazi svjetlosni vir.

Kapljica jedna, o božanskom zbori
Nova kaplja pada kao melem na ranu
Neka nova čini se, kao da romori
Nudeći mi Svjetlost kao duševnu hranu.

U tom trenu sve izgleda apsolutno lako
Kao da je koprena dignuta sa čela
Pitam sebe: zašto nije svakog časa tako?
Odgovor već slutim:sama si to htjela!

U zemaljskome svijetu, blagoslov nas čeka
Sklopljeni dlanovi tek maleni su dio
Izgovorena riječ Namaste – svjetlosna je rijeka
Koju čovjek današnjice još nije usvojio.

Namaste…

Poštujem mjesto u tebi
U kojem obitavaju Ljubav,Istina i Mir
Svakoga trena to ponavljam u sebi
U dušu tad ulazi svjetlosni vir.

NETKO POSTOJI

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko oduvijek čuvao je mene

Koga nazvala sam Anđelom svojim

I kad tužne misli

Rojile su se poput pčela

I kad govorila sam

Ono

Što u srcu svome osjećati nisam htjela

Pa i tada

Kada, okretala sam pogled

Od svjetlosti ka tami

I u tome trenu

Netko

Ljubavlju svojom, ljubav moju brani.

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko oduvijek čuvao je mene

Što vidljiv je samo Njemu

Što prati me kroz život moj

Kao što tijelo ima svoju sjenu

Taj Netko

Što prati me

Dok moj vrtuljak, životni se vrti

Što govori mi da postoji

Život nakon smrti

Jer da nije tako

Zar bih mogla čuti

Riječi s Neba, baš ovako lako

Netko, tko uvijek je tu za mene

Vidljiv samo srcu mome

A nevidljiv očima mojim

Što poručuje mi

Da prepreke na svom putu

Neka se ne bojim

Jer da ćemo

Sve to, zajedno mi proći

I da svakog na svom putu

Netko čeka

Tko će mu pomoći

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko zauvijek čuvati će mene

Kao što čuvao je i do sada.

Da ga vidim

Potrebno je naći mjesto

U svom srcu

Gdje nalazi se

Ljubav, Mir i Nada!

U BOŽJE IME

U Božje ime ratovi se vode

U Božje ime vojske zemljom hode

U Božje ime prolijevaju se krv i znoj

U Božje ime ruši se mir

Ruši se ljubav

Svijet se čini kao da nije tvoj.

Kažu da je volja božja uzet’ mač u ruke

Kažu da je blagoslovljeno neprijatelja

staviti na muke,

Jer u Božje ime dozvoljeno je baš sve,

Zašto nitko ne posluša

Glas savjesti svoje

Jer odgovor tada na sve bit’ će NE!

NE kad mržnja gospodari srcem svim!

NE kad ljubav nema veze s tim!

NE kad ratom sporovi se vode!

NE kad majke odbacuju djecu koju rode!

NE kad laž se govori, a istina zaboravlja!

NE kad napušta se život u cvijetu mladosti i zdravlja!

NE kad tuga umjesto radosti vlada!

NE kad ljutnjom ispune se dani!

NE kad zaboravite Božju Dušu

I osjećate da ste sami!

NE kad drugom ljudskom biću želiš samo zlo!

NE poželi mržnju drugom, jer, vratit’ će ti se to!

NE kad pokajanje na ustima samo nosiš!

NE kad ljubav ne poklanjaš, već za nju samo prosiš!

NE kad umirućem odbiješ pružit’ čašu vode!

NE kad zaboravljaš roditelju svome ići u pohode!

NE kad ogovaraš, a u duši zavist sviće!

NE kad ljudi pričaju lažne priče!

NE kad osvetom ispunjavaju život svoj,

A duše ljudske tad na vatru sliče!

NE kad djetetu oružje u ruke se daje!

NE kad u dušama borba traje i traje!

Jer u Božje ime o ljubavi treba da piše,

Jer u Božje ime radost treba da se širi!

Duša s dušom da se miri,

I tek tada grijeh će da se briše!

Kad umjesto mržnje, ljubav isijava,

Kad umjesto laži istinitost vlada

Tko u Božje ime može rat da vodi?

Kada svjetlost jednom dom vaš pohodi,

Svakoj duši jasno bit će,

U Božje ime, voditi se mogu,

Samo ljubavne priče!

ODJEĆA ZA DUŠU

Svako veće, svakog jutra igra se nastavlja
Iznova i neprestano tijelo se obnavlja
Vodom ispiremo nečistoću svi sa kože
I ne mogu ne upitat’ ponovno te Bože ;

Koju odjeću da odjenem danas svojoj Duši?
Jer kad gledam dnevne vijesti , moj se svijet ruši
Kao da bi crna boja bila ponajbolji prizor
Zar je stvarnost sve što nudi radio i televizor

Potiho … unutar mene , šapuće mi tihi glas ;
U Odjeći Ljubavi ti potraži svoj spas,
U što ćeš da odjeneš Dušu, ti odijevaš i tijelo
Odjeća su ; tvoja Misao … tvoj Govor … tvoje Djelo.

Misao je kao voda kojom osvježavaš otežalu kosu
Nalik je na kapljicu , na srebrnu , jutarnju rosu
U bistrini odražava svu mudrost svijeta
Ishlapiti na suncu može ili pomoć cvjetiću da cvijeta .

Govor ljudski kao ton je s anđeoske strune
Utješiti Dušu može kao klupko tople vune
I ranjavati srce ,izbosti ga tvrdim mačem
Uništiti prijateljstvo , natopiti oko plačem.

Što je Misao ako izrečena nikada nije
Što je Govor ako laž se iza riječi krije
Odjeća za Dušu satkana je i od naših Djela
Ukras ili štit od srama kad pokriva naša tijela .

Svako veće, svakog jutra igra se nastavlja
Iznova i neprestano tijelo se obnavlja
Pokrivamo golotinju jer sram nam je usađen
A što vrijedi pusti hram od zlata
Ako Ljubavlju on nije izgrađen …

GRAĐANIN SVIJETA

Moja domovina je Univerzum cijeli
Granice ne postoje, različitost me veseli,
Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta
Sretna sam u duši Građanina Svijeta.

Putujem prostranstvom, galaksije me vole,
Ne poznajem oružje,ovdje nema kontrole
Koja stavlja biljeg na putnikovu dušu,
Svi vjetrovi me grle, iz smjerova svih pušu.

Kazuju o Vrijednostima koje duša krije
To kapi su Izvorske iz kojih srce pije
Kad čovjek je okružen patnjom ili strahom
I vjeruje da konačnost je okrunjena prahom.

Tad Građanin Svijeta na put dalek kreće
I slične duše pri tome susreće
Jer slično se sličnim uvijek privlači
Pri tome se bude usnuli Spavači.

Koji ljudskost dijele na bijelo ili crno
Rukama odašiljaju puščano zrno
Preko neke izmišljene granične crte
Riječi tu ne vrijede, riječi su škrte.

Tek silom pokazuju tko „pravedna“ je strana
U rukama tko drži moć,a sloboda je hrana
Kojom gladne duše na mamac svoj vežu
Kao riblje jato, hvataju u gustu mrežu.

Vjekovima sve je isto, granice snaže
Kidaju se, rađaju se, postavljaju straže
Bijelo, crno,tvoje, moje…ili , sve je naše!
Uzvici se svijetom šire, kako kome, u taj čas paše.

Moja Duša sve promatra, glumci se smjenjuju
Tek uspavani uspavane u igrokazu zamjenjuju
Pa mi Svemir šalje krila, bezgranično snažna
Kojima poletjeti ću s pozornice što je lažna.

Tad ugledam Univerzum, Domovina to je moja!
Bezgranično On pulsira u tisuću boja
I sve sljubljene su, a svaka je cjelina
Ovako udružene ,sve izgleda k’o bjelina.

Da, moja Domovina je Univerzum cijeli
Granice ne postoje, Različitost me veseli,
Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta
Sretna sam u duši Građanina Svijeta.

MIR SVIM BIĆIMA

Kada pitali bi prelijepu planetu
U Galaksiji Mliječnoj što kroz svemir jezdi,
Koje riječi rekla bi ponajmanjem cvijetu,
Ili ptici plavetnoj što u krošnjama se gnijezdi?

Koje bi to misli uputila ljudskom biću,
Životinjskom, kristalnome ili biljnome svijetu,
Kakvu bi bajkovitu ispričala priču
O paperjastoj golubici i slobodnome letu?

Što pjevala bi rijekama, jezerima i moru,
Kad milozvučnim tonom šaputala bi stih
Koji ljubio bi i planinu i goru,
Kojim bi to riječima grlila sve njih?

Ili… sve nas…

Čovječanstvo zemaljsko – zvjezdanog korijenja,
Koje u zaboravu i po duši gazi,
U potrazi prepunoj materijalnog znamenja
Domaćina svoga niti ne opazi.

Možda dijelila bi blagoslove svoje
Svjež zrak, čvrsto tlo, riječni izvor pitki
Kišne kapi, sunčev trag, sve dugine boje,
Lahor mek, bure dodir, snažan i britki.

Ili bi šapatom što srcu je čitljiv
Dotaknula nutrinu tek izronjenim pićima
Uputila pogled, mio, ljubopitljiv,
I Tišinom izrekla : Mir svim bićima!

BUDI PROMJENA!

Kakve su ti misli,
Kojom ih bojom bojiš?
Biraš li riječi,
Il’ ih sumanuto prostorom raznosiš?
Kakav je kroj kojim dan svoj krojiš
Kakva su dijela kojima se ti ponosiš?

Dok za mirom vapi cijela planeta
Zašto nemir svoj, da raznosimo dalje?
Kad je rukom našom, već počinjena šteta,
Na tren ja promjena ću biti
Kojom srce moje, svoju Svjetlost šalje.

Promjena sam…

Utihnuta misao…
Kad bijesna rulja svijetom hodi.
Neizrečena riječ…
Kad sve se samo na vrijeđanje svodi.
Udah… izdah… svjesna mijena…
Podatna k’o pamuk, čvrsta kao stijena.
Osmijeh…
Ponajljepši dio odjeće moje.
Zagrljaja bezbroj…
Topli, ljudski, ili oni, svjetlosne boje.
Smirenost…
Na životnome autoputu smjerokaz primjećujem.
Vjera…
Sve dešava se s razlogom, dušom zamjećujem.
Prihvaćanje…
Kroz Tebe čovječe, moja duša spoznaje!
Zajedništvo…
Jedini je put kojim prijatelj se prepoznaje.
Mir…
Ako nemam ga u sebi, što da širim dalje?
Ljubav…
Valovi energije koje Svemir svima šalje.
Slobodna volja…
Početni impuls kozmičkoga slijeda
Alfa i omega, unutarnjeg reda.

Promjena sam…

Dok za mirom vapi cijela planeta
Zašto nemir svoj, da raznosimo dalje?
Kad je rukom našom, već počinjena šteta,
Na tren ja promjena ću biti
Kojom srce moje, svoju Svjetlost šalje.

DIJETE PRIRODE

Udišem svjetlost
Polako … sve sporije …i tiše ,
Nemarno odbacujem odjeću sa sebe
Opijam se bojama sve više i više ,
Darujući kožu hladnoći , neka trne, neka zebe
Leptire dozivam nek’ odjeću mi kroje
Bubamare i lišće povezujem u vijenac
Rasplićem pa sakupljam uvojke svoje
Koje umio je jutarnji rosni zdenac .
Dijete sam Prirode
Njezin vjerni podanik i svjetlosni ratnik
U pijesku pronalazim kristaliće mira
Ostavljam drugoj duši ukopani zlatnik .
Kad pogledam u nebo
Jutarnje il’ zvjezdano, noćno
Osjećam se slobodno
Prirodno i moćno .
Tada
Udišem Svjetlost
Polako , sve sporije
I tiše ,
A Priroda u meni ,
Iznova
I iznova stihove piše .

SANJALICA BUDNA

Mekano, tiho otkucava sat
Modra je svjetlost prekrila svijet
Nestao u daljini je koraka bat
Uplovio u san, i kamen i cvijet …

Nježne su strune pustile glas
Melodija ispunjava sad svaku dušu
Pristigao je ovaj bezvremeni čas
Kad srce zaboravlja na samotnu sušu …

Stapaju se zvjezdane svjetlucave kapi
Za njima se slijeva vodeni vir
Svjetlost povremeno kao da hlapi
I sve čini se, to prirode je hir …

Ali na proplanku Biće jedno stoji
Pogledom prati nebeski svod
Kao da iskričave planete sad broji
Ili očekuje svemirski brod …

Mislima doziva budućnost svoju
Mašta joj oblikuje događaje nove
A Svemir se smiješi tom nestašnome kroju
Jer bezbrojne su duše, poput duše ove …

Sanjalice budne, što lutaju po svijetu
Riječima i kistom oslikavaju dušu svoju
Nalikuju mjesečevom zaljubljenom cvijetu
Ponoćne zrake kad skupljaju u roju …

Mekano, tiho otkucava sat
Modra je svjetlost prekrila svijet
Nestao u daljini je koraka bat
Uplovio u san, i kamen i cvijet …

UNUTARNJI NEMIR

Moje je Svjetlo
Moja je i Tama
Isprepliću se obje strane, nitima se vežu,
Čas prevladava jedna, čas suprotna joj strana,
Misli šire pepeljasta krila
Kroz prostor i vrijeme, do beskraja sežu.

Galopom se propinje taj nemir u meni
Kao podivljali Pegaz poletio bi rado
Kopitima udara po čađavoj stijeni
Bukom traži buku, podivljalo stado.

Nudi svoju snagu, vjetropirast to je zov,
Gdje svjetlost je magličasta kao oblak sneni
Požuruje nestrpljivost, poziva na lov,
Budi nešto buntovno u ratnici-ženi.

Mir se tada čini kao daleka oaza
Jer duša je poželjela iskusiti stanje novo
Strmovita je i pustinjska kamenita staza
Do nutrine dopire tek poneko slovo.

Moje je Svjetlo
Moja je i Tama
Isprepliću se obje strane
I kad misli nemirom se pletu
Ponekad popusti davno sagrađena brana
Tad Duša se prepušta slobodnome letu.

Blog Zvjezdani šapat Duše nalazi se na adresi

PRVA PJESMA IVANA K. IZ MALOLJETNIČKOG ZATVORA

sjećam se kao sad trenutka kad me očuh prvi puta prebio
bilo mi je svega par godina
nakon toga to je postala rutina
svaki puta kad bi se pijan vratio kući
ni mama nije bolje prolazila da ne bi bilo zabune
sa 10 mi je razbio bocu pive od glavu
da se učim, rekao je, na ono što me u životu čeka jer sam kopile
do 14-te imao sam više ožiljaka nego godina
kad je mama umrla od posljedica jedne popodnevne zlovolje
takozvane razbibrige pijanog mi očuha
koju je liječio šakama
dežurni sudac je ustanovio da je to bila nesreća
a ono jedino dobro i djetinje u meni
što mi je do tih godina preostalo
s njom je otišlo
u nepovrat
pobjegao sam od kuće iste večeri
s plastičnom vrećicom u rukama
i nisam se vraćao narednih par godina
a onda sam, ničim izazvan, jednog proljetnog dana banuo
na svoj stari prag
očuh je imao novu žrtvu koju je pronašao u jednoj ženi srednjih godina
i kao svaki psihopat koji je uz to i kukavica
odabirao je uvijek slabije žrtve
a s jačima od sebe je bio miran kao bubica
sjeo sam za stol s njim
popili smo rakiju
i neko vrijeme šutjeli
upitao sam ga- tko ti je ova, i nju zlostavljaš?
nakon čega mi je opalio šamar
u idućih desetak minuta polomio sam mu
sve važnije kosti u tijelu
žena s masnicom starom nekoliko dana je urlikala : ubi poštena čovjeka!
a ja sam se pred njim igrao svojim starim autićima
i mirno sačekao da dođe policija

TA DIVNA SPLITSKA NOĆ

Hodao je neko vrijeme iza nje
Na udaljenosti kao svaki drugi slučajni prolaznik
Kojem nije stran bonton
Potom se s par krupnih koraka stvorio dovoljno blizu
Da osjeti dim cigarete i lagane neugode
(možda mu se žuri)
Okrenula je glavu da ga propusti kroz usku kaletu
Ruka je poletjela kroz mrak, čisti blitzkrieg
Riječi su ostale nijeme iza debelih prstiju nad ustima
Samo mumljanje i sve kraći udisaji koji paraju ustajali zrak
Prislonio joj je lice zidu, zaprijetio, zadigao haljinu i penetrirao
Krv je tekla mjesto sluzi
Niz ukočene noge, mravi su ostali zgroženi
Ostavio je u njoj nešto sperme
I otrčao u mrak iz kojeg nije ni izašao
Ostala je skamenjena
„Eto kurvi kad provocira“ podrugljivo je rekla neka gospođa
S prozora prije nego ga je zatvorila
Pala je, slila se niz zid
I zaplakala nad opustošenim tijelom
„Ajde, ajde, ništa se nije dogodilo…neš` ti…“ objasnili su joj kasnije u policiji
Dažbog je bio zadovoljan viđenim

MRTVOM KOMANDANTU ZA OPROŠTAJ

Žao mi je Che, ali moraš umrijeti
To je jedan od načina da ti pristojno kažem:
Odjebi!
Pucao si sam u svoju glavu mojim riječima
Pucajući u stotine drugih
Kao zadnja kukavica
Ne mogu vjerovati da si mogao vjerovati
Kako na to imaš prava i razloga
Bio si dio puta kojeg sam prošao i ostavio za sobom
U evoluciji u Čovjeka
I okrvavio si taj put
Kojim ćemo jednom ipak proći
Bez tebe
Bez suza i leševa
I naše zastave neće nosit ordenja od lubanja
I naša vojska neće nositi oružja
I naše giljotine biti će samo giljotine razuma
Žao mi je Che, ali ni ti nisi drugačiji
Od svih ostalih genocidnih pičaka
Čija djela služe kao opomena
Ispisana sitnim slovima
U povijesnim knjigama poraženih naroda
Činjenica da si dopustio da te porazi statistika
Je neumoljiva
Zbogom Che
Proklela te tvoja revolucija
Tako da si sada tek dobar izvor zarade
Svim vrlim kapitalistima
Služeći im kao klaun i modna ikona
Jebiga Che, zasrao si
Lijepim crnu traku na rub tvoga postera
Od 3 dolara
(toliko košta propala revolucija)
I ma što god pričao o tebi onaj šupak Sartre
Sada si tek pepeo otporan na sjećanje
Želim ti milostive crve i brz zaborav
Zbogom Che
Zemlja te bezrukog progutala

NE BI TO TREBALO BITI TAKO TEŠKO

Otići van i plesati
Prepoznati pjesmu, uključiti ritam
I zaboraviti vrtjeti misli
Ne bi to trebalo biti tako teško
Biti u Londonu, Lisabonu i New Yorku
I plesati
To su metropole
Zaboraviti vrtjeti misli
Zaboraviti vrtjeti tebe
I nas.
To zaista ne bi trebalo biti tako teško
A ipak vraški je.
Ti ni ne znaš kolike si sve gradove posjetio
Putujući sa mnom
Plešući s mojim mislima

ONA, FINA

Mrzi stajati u redu ( u Fini)
Mrzi izrast sijedi na
Svojoj ,450knsvakimjesec
Zlatnoj kosi
Ala Dijana Čuljak
Mrzi što stari
Dok gloda nepristojno
Batak i puši
Davidoff cigarete
Razmišlja kako ona
Dipl.Ing.arh.
Nije projektirala ni
a)vrtić
b)obiteljsku kuću
c)crkvu
(Ni sebi ni drugima)
52 su joj godine i živi s mamom.
Mrzi stajati u redu.
U Fini.

HDZovska mesnica Fiolić

Njezina baka je sa 19 godina
Došla živjeti u Zagreb
Drniš- Zagreb
One way
Voljela ga je.
One way love.
On je volio meso
Both ways.
Mesnato životinjsko meso.
Mlado ljudsko meso.
Krmenadle
Mljeveno, but
Potkoljenice
Baka je voljela dedu
Deda je volio meso
Baka je 1953.
Ponosno ušla prvi put
Kod mesara koji
Ju je odmjerio
I prstom uperio u njoj
Najcrveniji komad mesa
I ljubazno reklo:
Može ovaj?
Znala je tad da je ona veganka
Koja je pristala na suludi KOMPROmiss

MOŽEŠ I ZAKOPČANA DO GRLA ZAVODITI
Jedna je nosila uske haljine
Boje pijeska
I sjedala na motor Jurice Pađena
U parku se ljubila s Mirkom Fodorom
Koji je tada imao kosu

Jedna je nosila košulje iz Maksa
Imala dugu plavu kosu
Studirala jugoslavistiku i filozofiju
I voljela samo jednog
Koji je vozio čak dva automobila

Ona je navodno bila najljepša
Kose boje Pipi Duge Čarape
Prosio ju je jedan koji sad živi
U Parizu i nema jedan prst

Prva je solo, živi u Londonu
Krade testere parfema u Selfriges
Druga je moja mama
Treća je stara i boji se smrti, a rodila je prve dvije
Poanta je i da zakočana do grla možeš zavoditi

OD KAD TI PIŠEŠ PJESME?
Shvatila si da je to jedina
Književna forma koju bez problema
Možeš završiti
Nemaš živaca raditi nakit
I prodavati ga preko facebooka

Lova je prolazna energija
A pjesme su jedino što on čita
Pametna Max Mara obožavateljica
Izdaje zbirku pjesama jer
Želi zaraditi za čarape
I osvojiti jebivjetra sa književne
Pif subotnje scene

DAN KAD JE IRENA VRKLJAN SLAVILA ROĐENDAN

Ti si slavio rođendan
Irena je slavila rođendan
Niti si ti znao za njezin
Niti ona za tvoj
Znali ste oboje da je to
Rođendan Republike
Koje više nema
Kao ni Irenine mladosti
I tvoje lucidnosti
Irena je ostarjela
Ti si narkomanio
U ovom suludom
Rođendanskom slavlju
Samo je Juga dobro prošla
Jer je propala
Na vrijeme

ZAŠTO SE NE MOŽEMO

Kao svaka prosječna obitelj
Veseliti novoj majonezi s čilijem?
Sjedimo u restoranu
I prije nego dođe konobar
Odlazimo jer smo se posvađali
Svatko tiho odlazi na svoju tramvajsku
Jer nije se pristojno derati po ulici
Nismo mi takva obitelj
Kasnije, svatko u mraku svoje sobe
Uspavljuje migrenu i muči bespotrebno
Popodne koje je moglo biti veselo
U restoranima ionako nema nove majoneze
Sa čilijem
Sretni smo samo tih ljetnih par dana
Kada u Zagorju oko nas nema
Ni normi
Ni restorana
Ni drugih ljudi
Samo kruh, sir, vino i naš prirodni smijeh.

POKUŠAT ĆE TE NAUČITI VOLJETI
Nije to vožnja bicikla
Nije to nešto strašno
Ne možeš pasti
Ne možeš slomiti kuk
Baka, pokušat ću te naučiti voljeti
Zagrli me tako da me ne boli
Prepusti se, čvrsto stisni, no ne silovito
Opusti se.
Hajmo zajedno gledati slike Laure i Maria
Gledaj kako putuju
Oni su te jako voljeli
Baka, pokušat ću te naučiti voljeti
Kako se voli
Kako bi ti mogla voljeti nas
Kako da mi zavolimo tebe
Nasmiješi se, stisni, ali ne silovito.
Hajmo jesti tjesteninu s paprikom i smijati se.
Znam da te volim jer si me naučila
Plivati u moru
Jer sam se s tobom to isto ljeto
Oslobodila straha od pasa.
Volim te. Pokušaj me voljeti.
Nije strašno. Nije ni kasno.
Zažmiri.

Ti si poznati dizajner, karijerist, kreativac, jebivjetar

Voliš jednostavnu hranu bez začina
Ne podnosiš pacanje mesa ni ružmarin
Znaš nazive svih albuma Yello grupe
Radiš od 8 do 4
Voziš i slušaš.
Žene te vole jer im ne dopuštaš drugačije
Silovit si, svoj, siguran, sam.
Kupio si psa, napravio kuću, i sve bi dao da si
Manje sjeban
I da ne moraš varati svoju curu
Ona je novozagrebačka izgubljenica u potrazi za nekim
Kome će biti više stalo
Zna ona da ju varaš
No još malo troši vrijeme s tobom
Jer žena, loveći jednog muškaraca, najčešće naleti na drugog.

NISMO SE VIŠE NIKAD SRELI

Oprosti, zacrvenit ću se.
Oprosti, nadam se da će to biti nezamjetno.
Oprosti, ma znam da si sretan s njom.
To je bio slip. Svima se desi. Svima se omakne.
Znaš odavno da je nevjera kao kiša.
Prirodna pojava.
Oprosti, meni je bilo baš srednjoškolski nevino.
Oprosti, poljubila bih te još jednom iako je ona u
Dnevnoj sobi.
Slatka je i kreativna. Voljet će te predano i opušteno.
Dobar odabir.
Oprosti. Fleeting love.

30 GODINA
Tek nakon mjesec dana
Osjet ćete prvi strah
Lagano probadanje u prsima
Naizgled, sve je isto
3 banke, horoskopska sreća?
Nemam je.
Nemam ljubav, posao, zdravlje
Mjeseca dana prije i mjesec dana poslije
Bit će kristalno jasno
Da je sad vrijeme za odluku
Prepustiti se masi
Ili živjeti po svome?

Dok naše društvo veselo peče patku
Napunjenu porilukom, narančama
Premazanu medom i napunjenu krumpirom
Gledamo Bluberry nights (forever)
I poželimo da ta opuštena nedjelja traje i traje
Jedemo slatkiše, smijemo se,
Hrana je uvijek fina jer je osim sastojcima
Nafilamo ljubavlju, brižnošću, nježnošću
Svime onim čega smo zapravo sami gladi
Pojedemo sve i radimo planove za nove
Ručkove, filmove, putovanja, pobjede.
Dok naše društvo nedjeljom veselo peče patku
Ne postoji niti jedna briga na svijetu.

Fina familija
Volim nekako taj Dan mrtvih
Idemo nekamo zajedno
Stojimo na Trgu, dok neki idu preko reda
Stanu pored nas
I postaju dio naše obitelji
Koračamo uređeni, komentiramo prezimena, cvijeće na grobovima
Spomenici su grizodušje, ne sjećanje
Ne možeš generalizirati, majka filozofkinja kaže
Čudimo se
Srećemo ljude, smijemo se
Komentiraju kako smo brat i ja odrasli, lijepi
Ponosni su.
Valjda su ponosni.
Valjda su ponosni starci.
Nikad ništa ne kažu.
Obično se na povratku, već kod Kaptola posvađamo
I svatko ode na svoju stranu
Svejedno, nadam se da ćemo uvijek ići zajedno
I da će nekad reći da su ponosni

Pije praksitene i kad igra društene igre
Nije diplomirala
Nema frajera
Nema auto
Niti stalni posao
Ima disleksiju i često piše pjesme
Pije praksitene
I dok igra društvene igre
Trivial, pictionary, scrabble
Perfekcionist. Tuzni perfekcionist
Traži neki smisao, a u međuvremenu mašta
Da radi kao prodavačica u Lucy in Disguise
Na Covent Gardenu i prodaje vintage odjeću
Koju su pomno odabrale Lily Allen i njena šveca
Pije praksitene dok igra društevene igre
Pa čak i kad igra squash na wii-u
Sluša Lily Allen Fuck you
I pobjeđuje.
Vidno ošamućena.

Dok nas je jednom Slavenka Drakulić

Slučajno trkula autom u Motovunu
Nismo ni sanjali da ćemo pisati scenarij
U kojem ćemo spominjati njenog bivšeg muža
I slati mu mail u kojem ga molimo da objavimo
Njegov poster u filmu
Nazdravljaju likovi njihovoj ljubavi
Za koju ni ne znamo kakva je bila
Srećem Rujanu u Jabuci i mislim si kako me njen Darkroom
Jednom potaknuo na pisanje
Dok maštamo o filmskoj premijeri
U prozaičnoj zemlji
Dobro je da nas je tad skoro trknula.
Realnost nas je na vrijeme podsjetila
Da nas ne može trnuti baš bilo tko

NAŠ SUŽIVOT
Njega ne zanima što ja radim
Mene ne zanima što on radi
Voljela bih da pročita moje scenarije
Volio bi da poslušam snimke njegovih koncerata
On je disleksičan
Ja sam gluha
Drugi čitaju moje scenarije
Druge slušaju snimke njegovih koncerata
Mi živimo zajedno
Sretni smo svako za sebe
I zapravo ništa ne može narušiti taj sklad
Gdje nema očekivanja, suza, lupanja vratima, pogleda
Nema niti kruha u ladici
On me poznaje dovoljno dobro da me pusti da stvaram
I pita obazrivo smeta li mi ta klasika koja uvijek svira i popunjava tišinu
Mogli bismo ovako do penzije

JEDAN POSLOVNI SASTANAK

Dok sjedim na poslovnom ručku,
Poslovni partner mi priznaje kako ima ljubavnicu
Poslovnu ljubavnicu naravno.
Naručujem gin jer ne podnosim nevjeru u braku
Poslovni partner je bijesan jer je poslovni muž
Poslovne partnerice upao u ured
I razbio Mac
Naručujem gin jer ne podnosim razbijanje Mac-a
I tako vidno pijana u 14.30
Sjedim u Jankomiru i razmisljam
Zasto sam ja uopće poslovna žena
Kad sam htjela biti učiteljica od prvog do četvrtog
Moja bi klinka sigurno išla u tvoj razred
Kaže, nimalo poslovno, poslovni parter
I stavi mi ruku na koljeno

NASLJEDSTVO

12o kvadrata u Bakančevoj
3 garaže na Langiću
1000 metara kvadratnih u Šestinama
Migrena
Sklonost debljaju i latentni alkoholizam
Plave oči, celulit i dlake samo na jednoj nozi
Usamljenost i frigidnost
Sposobnost uništavanja svakog iole solidnog odnosa
Mijenjam stan za malo ljubavi i topline
I sve garaže za jedno jednostavno, američko Volim te
Ajde, molim te napiši veselu pjesmu
Filmovi koje gledaš su tužni i mučni
Poslije satima plačeš nad sudbinama Rumunjki i njihove nerođene djece
Ajde molim te, napiši veselu pjesemu
Slušaš Nicka Cavea do iznenoglosti
I onda se čudiš kako nema normalnih ljubavi
U juhu umjesto soli, puštaš suze da ti teku
Ajde molim te, napiši veselu pjesmu
Ti si plakala na Gabinu Pamtim samo sretne dana
Na početku vaše veze jer si više suosjećala sa potencijalnom tugom
Nego uživala u poljupcima kojima te obasipao
Ajde molim te napiši veselu pjesmu
Istraživanja su pokazala da ljudima u prosjeku trebaju 3 mjeseca
Da se naviknu na dobitak na lotu, povišicu, novi auto
Otprilike toliko im treba da se naviknu i na tugu
Jel bi te ubilo da napišeš veselu pjesmu?
Ovo sve Vam je sranje, sve su slične, a i malo se mučite s pravopisom
Reći ce ti urednik renomirane izdavačke kuće
Tad ćeš napokon, neopterećena, moći otići kući i napisati veselu pjesmu

Vuče ju kao pas staru šlapu
Vuče ju po svojim premijerama, koncertima, domjencima
Ona diskretno tada zamoli konobara da joj spremi malo kanapea za doma
Jer ne može jesti pred ljudima
Vuče ju on i dalje
U crvenoj haljini, jer boje su u nama a ne na nama
Ona jede u miru svoje sobe čitajući reklamni letak lidla ili nekog dućana
Gdje su prozivodi i kad kupci poharaju dućan bolje poslozeni nego njiihov cijeli život
Ona je ljubavnica part time, mama full time, učiteljica na otkaznom roku i dijete svojih starih intelignetnih roditelja
I dok ju on vuče, ona odbija biti vođena, no u nedostatku zabave ostaje s njim do jutra jer joj se zapravo ne ide solo doma
Nemoj pisati o svojoj obitelji, to nije pristojno
Sve je okej
Ona bi uvijek ponavljala da je sve okej
Nisu se voljele, nisu znale kako
Sjebali su ih neki geni bolesti
Kronove
Prouči malo sreću na internetu
Vidjet ćeš da je autosugestija sve
To je teško početi, no kad jednom kreneš
Moći ćeš samoj sebi ujutro u ogledalu
Reći Volim te
I to zaista i misliti.
Počni pisati, ali nemoj pisati o svojoj obitelji
To nije razlog tvoje nesreće, to ti je izgovor
Zvuči patetično

ISKUSTVO
Ona se operativno skidala:
Na plaži jednom godišnje.
Kod ginekologa jednom godišnje.
U kupaonici koje je povezana sa spavaćom sobom.
Ona se skidala planski, nikad scenski
I tako je jednu nedjelju navečer stajala u salonu za masažu
Tajlanđanka joj je na lošem hrvatskom rekla
Odjeću skinte
I dok se svlačila gledala je rupu na stolu za masažu
Poželjevši na trenutak u nju gurnuti sve (ne)proživljene godine
U kojem je tjerala inat ne skinuvši se niti jednom pred samom sobom

Živjeti na dah
A roniti na daljinu

Majakovski
Sharon Tate
Helena Janečić
Granola
Flaširana voda
Žganjci sa tartufima
Ako se dovoljno potrudiš, naći ćeš poveznicu u svemu!

ZUSP
Kako je propao ZUSP
A neke birtije još žive?
Potpuno je jasno da su skaćenice tu da zavedu, no ne i da traju
PPSP – pop poveznice sjebu početke
ZUSP – zašto uvijek shvatim prekasno
TTYN – talk to you never
Ipak, kad se sve zbroji
We’ll always have Daily Fresh

PreDraSUDe
Zaljubiti se i odljubiti u par lakih minuta
Procedura je krajnje jednostavna:
Gluho doba noći,
Krvoločan film na tv-u,
samodijagnosticiran PTSP
Puno čaja od jasmina,
I on.
Lijep,
Lijep,
Crn ko ugljen
I muž iz priča moje psihoterapeutice
Jebivjetar i na slici
Facebook je aplikacija koja omogućuje
Nebrojeno mnogo scenarija i nagađaja o ljudima koje ne poznajete
On je pametan pisac, ili jednostavno pisac
Na trenutak mi kroz glavu prolaze bakine riječi:
„Oni se zabavljaju sa svima, no žene samo međusobno“
Škemba na slici i rezignacija u pogledu
Skužim da pisac ima isti laptop ko ja dok sam u Sopotu živjela
Novogodišnja odluka donesena 15.5.- Ne zaljubljujem se više u virtualne jebivjetre
Bit ću ja ta spisateljica sa online karmom
So help me flat rate

Žnjaranje na Žnjanu
Površna pjesma, ljepljivo ljeto
Purgerica na moru
Žnjaranje na Žnjanu – jer tako to radi Blanka
Skoči i ti tako slobodno u visinu
Jer patetično je znam,
No ljetne ljubavi ne dožive jesen.

SMS prijatelju mog starog

Gospodine, Vaš perfidni intelektualni um
Nije u stanju prepoznati da Vas volim
Frigidna i stara, Vaša je duša
Nakupljate bijes kao vrećice usisavača prašinu
Nahranite skeptika u sebi i priznajte
Bakrenom sudoperu i sobnoj biljci da ste suludo protratili život
I da ste se sad, totalno beznadno, zaljubili u maloljetnicu

Kontemplativna zarada
Danas ću izraditi jednu ogrlicu od konoplja
Plastičnu igračku za psa koji prati slijepe ljude
Drvenu policu dizajnerskog štiha
Nekoliko najfinijih torti od sira, badema i čokolade
Dizajnirat ću i torbu, otvoriti blog
Ispreći kruh i sve to fotografirati analognim fotoaparatom
Otvorit ću i dućan
I prodavati sve to
Samo da bih nahranila dušu gladnu novca, publiciteta,
Površnih prijateljstava i neprofitnih ljubavi

Hajde da ludujemo .. homagge Tajči
Ajmo se praviti da nije tako ozbiljno
Da ćeš se izvući
Da želiš zivjeti
Ajmo se pliz praviti da se još volimo
Da ćemo se izvući
Da želimo živjeti (zajedno)
Ajmo se pliz praviti da snimamo film
Da ćemo izvući lovu
I živjeti od snimljenog
Ajmo se pliz praviti da možemo
Izvući onih par trenutaka
Na suncu, u moru, u NY-u
I Bačkoj Palanki
Gdje smo znali da si ti
Već napola mrtav
Ja napola šizofrena
A ljubav u jeku nastajanja

Kad Andreja postane Tihana

Nazvao si zavjet šutnje po meni
Iako ja nisam šutjela ni kad sam spavala
Stomatolog vrstan kakav jesi
Napravio si mi gumicu da mi ne
Škljoca čeljust preko noći
I redovito si noću pio sam
Moja čeljust nije školjacala
No oči su mi se punile suzama
Koje su mogle napuniti kadu da nije bila tuš kabina
Zar nije bilo lakše reći mi da si gay?
Nekako bih to pregrizla.

Moderni vlakovi u Finskoj (Turku, Tampere, Helsinki)
Imaju restoran sa najfinijim jelima
Kabinu sa dječjim vrtićem
Pomična sjedala za spavanje i
Zastore prilagođene svakoj
Svjetlosti
Imaju i kabine za ljude
Koji su alergični
Na prašinu, smrad, materijale,
Jednom riječju – ljude.
Što bi takav vlak
Radio u Bosni naprimjer?

Volim te
Iako ti to nikad nisam rekla
Iskreno, te su mi riječi
Marketinška izmišljotina
A i ne znam koliko bi to trajalo
Moja ljubav prema tebi.
Ništa ne traje.
Rekao si mi to dok sam te otjerala
Sa praga stana.
Volim te jer si stajao još dugo na vratima
Sa ranjglom punom
Knedli od šljiva koje
Nam je napravila
Tvoja mama.

Lupala je šakama o zid
Jer je bila prepametna
Dovoljno mršava
Optimalno situirana
Sigurnog posla
Solidno zanimljivog
Kruga ljudi

Lupala je šakom o zid
Jer su joj nokti bili
Uredni
Kosa njegovana
Izrast svježe ofarban
Tumor odstranjen
Lupala je šakom o zid
Da joj se to ne bi desilo
Sa prodavačicom u konzumu
(da ju ne bi opalila)
Ona naime,
Mrzi sirotinju.

Doci ce i Jadranka Sloković

Na Stojedinici kazu da će i ona doći
Jer je tamo Čedo
Nekako mi je mila njihova ljubav
Ti i ja smo znali za krah njezinog braka
Kad je na popisu za vodu u zgradi
Bila samo jedna osoba
Njezin bivši muž
Pisac.
Pisac ili odvjetnik?
Mislila je i zaključila da su pjesnici čuđenje u svijetu,
A pravda nedostižna pa možda da proba
Uspjeti nemoguće.
Zavoljeti neku drugu stranu.

Sushi u mojoj dushi

Moje zabave
Prijateljica u kimonu
Napravljenom od plahti iz studenskog doma
Dovezena taksijem.
Homemade sushi.
Smijeh.
Smijeh.
Prijatelji.
Baka, mama i ja.
Naš sushi.
Koji kao da nas gushi.
Mami je fino, baka bacaka rižu po kuhinji
Jer joj ruke drhte, a ja si mislim naručiti
Jeftini taksi, otpeljati se kući
I omotati satenskim plahtama (jer njih imaš kad puno zarađuješ)
I prespavati popodne
U nadi da ću zaboraviti na
Njezinu starost
I svoju bestežinsku mladost.

Odrastanje

Prestaneš ići u Motovun
Jer sad imaju karte sms-om
Prestaneš ići u Jabuku
Jer se teško penjati gore
Prestaneš se švercati u tramvaju
(I na račun toga sjediš i kad starci
Uspuhuju nad tobom)
Prestaneš naslonjen na lakat
Promatrati svoje starce
Prestaneš piti malo
Počneš odmah poslije posla
Sa većim količinima i bezbrižnošću
U novčaniku
Prestaneš spavati u hostelima
Prestaneš jesti bijeli kruh
Ugljikohidrate
I kupuješ naravno
Samo proizvode bez parabena
I onda se pitaš gdje je nestala sreća?
Pošalji joj sms, friend request na facebooku
Ili ju još bolje twittaj!

jenny u beču

kišilo je lagano na tvoj nos jenny
tvoja haljina je lijepo stajala
parku i njegovim očima
parku i katedrali kraj schottena
dijelile su se diplome
zaklonio sam ti leđa sakoom
od pamuka sazdanog snovima kraj schottena
milijun ptica pjeva kiši
a mi smo se rastajali
i grubo si pobjegla u suzama
jednog lijepog dana tramvajem si odnijela
svoju plavu kosu i poljsko podrijetlo
prostu dušu i diplomu
nazad u svijet gdje sam putovao čežnjama
za tobom još jedno vrijeme
kišilo je lagano na tvoj nos jenny
nismo smjeli podijeliti nešto na klupama
nismo smjeli ostaviti tvoju kosu
moje usne i taj park
nismo smjeli uživati kišu i ljetnu sparinu
slušati ptice i kovati sjećanja
slatke klupe pod lipama
padale su u noćima
teškim noćima
tik nakon našeg rastanka
kišilo je lagano na tvoj nos jenny
ne znam bi li me prepoznala sada
sjenčam li ponekad tvoje plave kose
i slavensko podrijetlo
naš susret zabranjen sudbinom
kapljicama kiše i klupama
nedaleko od schottena
prvi i zadnji put si njime hodala
plave raspuštene kose sva u bojama
s kapljicama na nosu
jennifer

Mostovi

U odsjaju krovova i lavežu pasa
utišava posljednji saksofon
poput drveta osušene zime,
a iz njega izlaze snovi…

Samoća ga oblijeva vatrom,
prestaju tinjati grudima,
gase se između praznina prstiju,
gdje si zaboravila izgraditi mostove…

Jutro

Neisanjana pjena dana razbija se
o pučinu sivih očiju…

Ne znaju kada su zadnji put
ugledale veslo, jedro, svjetionik…

Daske ukradene kutije odišu krvlju,
netko u njoj drži boju mojih očiju…

kap u rijeci

moje ime nosi puno znamenaka sa sobom
moja pojava je jedna od mnogih
moji koraci su jedni od tisuću mimoišlih

i moje znamenke puno ne znače
i moja pojava blijedi u kratkom vremenu
i moji koraci stare s mojom pojavom

ali moj život je valjda
(zašto se to uopće pitam?)
jedinstven

Fb sam proklela onoga dana kada sam te srela…

Ugledam te ,,Online”
i novu poruku u ,,Inboxu”
za njim odmah ,,Smiley” na četu…
Oči zatvorim da bolje zamislim
kako si pored mene i
otisak tvoje ruke na mojoj koži.
Strast se budi i želja za usnama
koje me u pravom svetu ljube.
Čuvam se od suvišna tipkanja
da ti ne bih napisala
ono što može da te povredi,
tri tačke na ,,Chet”-u
rećiće ti mnogo više.
Dugo znamo se
jedno malo ♥ (srce)
značiće ti mnogo više.
Kada nemost progovori
i hrabrost prste pobedi
možda ti i napišem
Volim te…
Sve dok se to ne desi
ostaćemo u ,,Virtuali” nedodirljivi.
Upoznaj me ,,Live”
svakog trena može
struja da nestane.

MINIJATURE

Igra

Ako je ljubav igra
u kojoj neko dobija
a neko gubi,
ja sam onda gubitnik
jer nikome ni u čemu
ne ostajem dužna.

Bez kajanja

Život je previše kratak
da bih se budila sa kajanjima,
i zato ti želim reći samo jedno…
,,Volim te!”
A neću ni pitati
,,Čime sam to sazlužila?”

U srcu punog ljubavi
nema sammoće!

Svet

Pogledaj oko sebe
da li vidiš
boje, ljude, nebo, zvezde…
A šta ako je svet
jedno mračno mesto
a mi slepi i zarobljeni
lutamo po njemu?

PAR BESED ZA TEBE

Ove besede imaju bit ovdi

za nauk vnucima od onih

ki se nianci nisu još rodili

aš ja ganan zaikom ričine i daža

ki va more teču kako munjeni

znaju za oganj i led pasivanja

niki ih niš ne pita

ma nikoga i niš ne čekaju

šušur bez glave i repa

kirije elejson

Načinel san si bonačinicu va duši

za vrime najvećih never

mater jebat i mille non piu mille

i ona šporkic ka sama sebe pojida

ovo je dim od španjuleta

z prnjavih žvali

moguće moremo zasost na sopele

tempo fuga andante

rabi još kaić i litra rakijičine

šoto prove

kuntra buri peljaj za mojin prstun….

Misec sekondo leta gospodnjega

’93.

dan dvanajsti, ura jedanajsta

ja, va staklu pjunuti Sancho Pansa

od gripine i sega zamantan

otresal san toplomejer;

trajset i šest za pet – vrag se je

otpušćal,

uši mi strižu kako Buridanovomu tovaru

aš da ću jutra jutrin od gladi med

dva plasta sena krepat,

ki zna va komu manje zlo počiva?

Poslušaj tanac kolibrića va plavilu

glicinije

et sit humus cineri non onerosa tuo

( neka zemlja ne bude teška duši tvojoj )

aš na Kozali počivaju i Falstaffi i

pravednici

tabula rasa ostaje od fariseji

i se, baš se ča ni jubav

teška je bedastoća….

Va svojoj Altamire ja san dobry

vojak Švejk

Satya Sai, Satya Sai,

force mi daj

stare škatule od postol pune čeki

nade bez pokrića

lipe malice kima je život dal

zidarsku ćepu zad uha

Satya Sai, Satya sai….Oh, Lord,

want you buy me….

Kadi uteć od blaga infišanoga sa

doseže

zgorun božje volje, Satya Sai?

Teške dnevi, exceptio firmat regulam

i glavu moraš čuvat od onega

od kega si bolji

pajaci taru prave suzi i dimeć biže

sprid vraga,

a kadi ćeš dite moje po balici

zemaljskoj uteć?

Otvoraju se firme za prodaju uglastih

kugli

Erida se kurba kadi god more

i dica znaju

tigar je vavik lipši

za videt

od dva zmučena vola…

I zato ti pravin, ako ćeš me

poslušat

se je teška bedastoća, i jad, i muka

i moreš lipo poć va rit od tovara

ako nisi sebi načinel bonačicu va

duši

bez botilje, la coupe etait pleine.

Va isusovih san letih i vidi mi se

lahko mi moru namestit da seren

va sić

od onih ča su uza mene slabe je

koristi

aš z praznimi žepimi kriče na mlad misec….

Makinisti z Aurore kako papagali

vade Oče naš

sopeta će najebat ki nisu ž njimi

Anthologija Palatina,

koliko je ljudi moralo partit

a pod milin Bogun je se, baš se

vavik isto,

teške žalosti za dozrijene maternice

va kažinu vrimena i tanca

posrnulih anđeli….

Dušu Lavala Nugenta moreš vižitat

va kondotu na Trsatu

karma njegova je bila propovid

ljudoždera,

molu se Bajerische Motorenwerke-u

keine Antwort ist auch eine Antwort.

I kako god pošteno čeljade

va strahu načini korak nase,

zako se blažetino ljudsko puno sebe

busa korak naprid

se je isto va tomu vječnomu valceru

nalazi z tezulj zakašnjuju….

I zato lipo nagodi zaruzinavljene

žičine

na harfi svoje duše

neka zlo okolo tebe popuca od

muke

dokli cimiteri nervozno špijaju na

uru

vavik znova poslušaj Bolero

i tancaj

vragu za inat

AUM AMEN OM MANI

Dragi ljudi blišće va mojoj duši

kako balice na božićnomu boriću

oni drugi škuro gledaju poda se

saki se pod svojin križen gobi

Krleža zi groba kriči

da nan nigdar ne bude da nekak

ne bude

nima mu ki platit računi ki dohajaju,

o mizerijo….

Ki ne zna ča, neka se nianci ne

pača

život je celi, skos po skos

malo marete, malo kurentije

neč bonačine va staromu kaiću

i sako toliko se kakov lignjić namiri

kako da nan to Bog zi mora govori

da ga vero ima gori….

Na kapalicu ću ti va uho došapjat

more je kušin od zlatnoga perja

na komu hrope vražina

judi plavaju

niki z dvi ukradene peraje

niki išću ki će in dat drugu nogu

va novinah pišu da je tako dobro

i pravedno

a valići skaču na kamičići

va misečini se more leska

zgorun zdolun zgorun zdolun

svića

zgorun zdolun zgorun zdolun

koća

zgorun zdolun zgorun zdolun

ni ča…..

I videl san tuste prasce

z prontin penkalamin va žepu

zovi, samo zovi, pivaju šoto voće

glavno da plaća kuri

otporni na tamijan

zdravlje i takuin

B.O. uredno…..

I videl san one ki muče

ne daju zaiku gušta

više od jedanput rojeni

ki se smiju a pozabili su otrt

osušene suzi

ki sve znaju i nimaju koga ča pitat

i kih niki niš ne pita

i sve se to pribraja na krunici.

Rika by night leta gospodnjega ’93.

do pol noći se čudin odokli šoldi

za takovi auti

od pol noći do tri ure ni pasa

na četire brižne ženskice teku

ćapat ceniji kruh

i koga briga kadi je pužu golaću

kućica.

I spoznal san dalje da je vražja

forca kretenih

infišanih da ljudima dobro čine

bauk purgativa s eokolo kola

va životu još vavik pasuje

samo vjeran pas….

Labium leontinum kuntra

labium leporinum

( lavlje usne kontra zečjim usnama)

fanfare već znaju komu će sost

sandoline se nazivlju po

Nojevoj arki

a kadi je ki pa potira

črnega gavrana?

Niš mi više muze ne prave

ex nihilo nihil

Prometejeva jetra

moje Croatie

su i danas kljucana

mesopusti su prišli na svoje

i ne daju se va oganj

krijanca i nauk va buži od miša

regule više nikakove ni

sline mi redu na črljene pečurke

z belin maćinah.

Pari mi se

Gautama Sidharta je bil

i badava je trajset dan

pod smokvun šaplastil

proganjat rabi pod

Salamunskin slovun

uz pratnju na Guarneriju

bez kljatvi

dokli ribičena va moru

ne zakantaju

od dragosti.

I kada se, nedaj Bože,

kakov prasac

do grla nažeren tvoga biserja

ča si mu hitel pod čunku

obidno zaleti na tebe

da te ziujida

nemoj mislit da nisi tovar

aš tako puno ljudi je gladno dobrote

a ono ča si pokvaril,

popravit se ne more….

Mizerni smo pušćuć

da nan gadi ljudski

pod svakun stenun leže

i dokli nas ne ujdu

pod kljatvun pržuna

ne smiš na njih prstun kazat!

A cimitri se dograjuju i prekopuju

veli judi staju va male bužice

misa zadušnica po slovu napisanoga

i od jutra sve sponova……

Zato san ti otel va dvi besede dat

malo staroga kvasa

pravo testo života ni još niki

zamišal

kako god ki dura i oddura

more se na kraju samo smet

samin sobun

a vi načinite po vašu

matrice kompjuteriziranih želja

i na tuje bedastoće računajte

da van lagje va životu bude.

I ćapajte svi gušti ča je moguće

ma ne na škodu judi okolo sebe

aš svi smo jedno telo

račina pojida sve po redu

ne se činit veličan

kada te z neba ni nanke videt….

A sada Bog i se,

more bit će ti se činet kako san

se sprdel va ariju

znan da nisan rekal

niš ča već ni poznato

a poć mi je va zodijakalnu svitlost

kako dda me nikada na ovoj balici

zemaljskoj

ni ni bilo

kako i puno njih

prije mene….

Hote dalje naprvo, ala!

Boris Kazija

PLACA OD BESED

munjen na svoju ruku
pokazujuć muda va rukah
poskriveć san načinel
banak na placi života
prvo nego ča se je sunce
pokazalo van….

dva šolda dajen
ki će va uho zet
ča mi spod pajoli duše
pušća
salata besed
poškropljena suzami
niman više koga mamit
svi su tu
svoj križ
niki ni pozabil
vage nimn od oka dajen
osan listi putarice svake tri ure
da zasvitlimo svi
kuntra škurega
lumin nagoren va vodi
ki oganj zema z leda
od straha za drage duše
ke su na putu da se ne vrnu
i one
ke su me kako mihirič sapunjačine
va rukah držale i čuvale
a ja san se činil kako da to
ni niš
va velomu kolu
ko se obraće baz da koga ča pita
zi svin onin ča mi ne re va glavu
tempa ura dokli dura….

grančica masline va žmuju vode
sprid kamare
va koj leži dragi čovičić
niš koristi je onaj
ki još ima ča reć
a ki će od jutra jutrin svako jutro teć
kako mrav
videt poč je kadi ča….

moru mu sada svi
stavit soli na rep
zvoni va meni ono njegovo
od let i let
prije nego ča je rekal
da će umrit morat
aš da više ne more durat
sinko moj
od vavik ti je gori
sve ista banda od vajkada
ne moreš med njimi bit
ako nećeš ž njimi jist i pit
ako siromah ča reče
će dobit
z nogun va rit….

i puno je rožic kadi on počiva
a bil je mali
brižan čovičić
neki bi rekal
kako i svi
jedan mali
na buri nakostrušeni tičić….

potle toga
neka se largaju okolo mene ća
svi oni ki svitle
ba baterije
oteć se malo igrat vele dice
da budu zgorun drugih
rožice na ploči
triba ne oteć zaradit
ditešce moje
ki će vrazima glavu
ohladit…

zovite mi jednu mrzlu pivičinu
dokli kosi zobaju grozje
i duse se
ma ne moru niš
va trsju
ko će sopeta dat
malo pravoga vina.

rabi zato na dnu žmuja
okolo trih zapolnoćun
moć videt
zagropan parangal
i čut vonj ognja suhega lovora
imat samo za sebe kračun
od koltrini neba
povonjat beli lancuni
ki se ziblju na jugu
opereni od jubavi do neba
i pronti
za još veću….

šćućuren va kantuniću
od vrimena
bojin se da me nidu kadigod
vražja kopita žbeknula va možjani
zakračunan
i zgubljenoga kračuna
od puntinića do ovdi
kako da san zapaždroćal
kolajnu svojih dnevi
koliko puti oteć škapulat
bokunić sunca na zahoju.

pa ča ako san se hitel gori kopiti
z kvintalun ušparane jubavi
moreš poć
moreš poć dimeć od mene
smilelo mi se je
da jedanput bude
kako ću ja
od vajkada
ma nikad kako sada
rozi ki te ubili
ti ne znaš, ti ne znaš
kako je kuneliću
kada mu oči pridu kako mrkaču
i va gluhoj noći
pod svićun
poteže konop
z vragun
ovo ti je moj librić od užanci
stenčica va gromači
mića potleušica, kacolić maneštrice
malo brneštrice
hitanje mićega jarića na vime života

a banak mi je spravit
i z place bižat
aš redu dva šesna čovičića
noseć okolo pasa
saki svoga pendrečića….

Boris Kazija